Terapija ultrazvukom ( lat. Ultra – preko; sonus – zvuk;grč. tharapeia – liječenje ) sastoji se od primjene ultrazvučne energije usvrhu liječenja. Najprikladnija frekvencija je 800 – 1000 kHz. Ultrazvuk spada u fizikalne agense koji djeluju u dubini tkiva te mogu povećati temperaturu u dubini tkiva od 3 – 5 cm bez zagrijavanja kože i potkožnog tkiva. Uz ultrazvuk još su dva agensa koja stvaraju toplinu u dubini tkiva, a to su kratkovalna imikrovalna dijatermija.

U krutim tvarima pojavljuju se longitudinalni i transverzalni valovi s iznimkom kompaktne kosti, tjelesna se tkiva akustički ponašaju kao tekućine i podržavaju samo longitudinalne valove. Zbog toga se unutar tijela transverzalni valovi nalaze samo u kostima. Zvučni valovi mogu nastati kao kontinuirani ( intenzitet zvuka ostaje stalan ) ili pulsirajući ( povremeno se prekidaju ).

Snaga ultrazvučnog zračenja određana je njegovim intenzitetom. Intenzitet je omjer u kojem se energija oslobađa po jedinici površine i izražava vatima na četvorni centimetar. Zračenje ultrazuvka nije jednako. Poželjno je znati najveći intenzitet unutar zračenja što se naziva prostornim vršnim intenzitetom. Količina zagrijavanja ovisi o prosječnom vremenskom intenzitetu. Kada se prekine kontinuirani val javit će se manje zagrijavanje dok pulsiranje donosi korist kad se željeni učinak postiže netermalnim mehanizmom. Pri primjeni ultrazvuka važno je odrediti intenzitet, efektivno vrijeme i cjelokupono trajanje.Prosječniprostorni intenzitet koji se upotrebljava u terapiji kreće se od 0,5 – 3,0 W/cm²

Zvuk čujne frekvencije proizvodi se vibracijom membrane. Pokreti tih membrana odgovara vibraciji u okolnim zračnim molekulama. Frekvencija zvuka odgovara frekvenciji titranja membrane. Zbog njihove inercije te membrane ne mogu titrati dovoljno brzo da bi proizvele ultrazvučne  frekvencije.Ultrazvuk se može proizvoditi nadomještanjem tih membrana specijalnim kristalima koji su sposobni brzo titrati i imaju svojstvo piezoelektricitea. Dva su oblika piezoelektričnog učinka : izravni i neizravni. Piezoelektrični kristal je pretvarač koji pretvara elekričnu enargiju u zvučnu.

Osnovna sastavnica terapijskog ultrazvuka uključuje izvor električne struje, izolator, transformator, suosnik i aplikator ultarzvuka. Svrha terapijskog ultrazvuka je proizvoditi zvučne zrake specifične frekvencije.

Učinci ultrazvuka su termički i netermički. Termički učinci nastaju zbog sposobnosti ultrazvuka da poveća temperaturu tkiva. Može povećati teperaturu tkiva na dubini od 5 cm i više. Time se povećava rastezljivost kolagenih tkiva, promjene u cirkulaciji krvi, promjene brzine provodljivosti živaca, povećanje praga za bol, povećanje genske aktivnosti, promjene u kontraktilnoj aktivnosti skeletnih mišića. Tkiva koja sadrže velike količine kolagena apsorbiraju veliku količinu ultrazvuka. Apsorpcija ultrazvučne energije i posljedični porast temperature tkiva ovisi o frekvenciji. Netermički učinci uključujukavitaciju i mehaničke ili kemijske promjene. Kavitacija je vibracijski učinak na mjehuriće plina s pomoću ultrazvučnog zračenja. Ako je pulsacija mjehurića u ultrazvučnom polju dovoljno intenzivna može prpuzročiti promjene u aktivnosti stanica i opterećenje tkiva. Povećanje propusnosti membrane i krvožilne stijenke pronađeno je kod terapijskog ultrazvuka.

U prijenosu uvtrazvučne energije mora biti upotrebljen kontaktni medij. Kontaktno sredstvo eliminira zrak između glave ultrazvuka i kože te zbog toga povećava količinu ultrazvuka koja ulazi u tijelo. Viskoznost kontaktnog sredstva treba biti dovoljno visoka da priječi curenje i dovoljno niska da olakša pokret glave ultrazvuka preko površine kože. Kao kontaktno sredstvo primjenjuje se gel. Ako postoji koštana izbočina onda je najidealnija vodena kupelj. Tu se primjenjuju posebni aplikatori s velikom glavom i drškom. Drugi način je liječenje preko gumenog balona ili plastične vrećice.

Primjenjuju se dvije tehnike: pokretna gdje se glava ultrazvuka se sporo pokreće , izvode se kružni ili spiralni pokreti u jednom smjeru te stabilna tehnika koja se primjenjuje kod malih površina ili kad je intenzitet mali ( manji od 0,5 W/cm² ). Mora se izbjegavati sloj zraka između tijela i glave aplikatora. Zglobove obrađujemo manjim intenzitetom zbog mogućnosti refleksije.

Ultrazvučna terapija primjenjuje se kod disfunkcija mekog tkiva ( kontrakture, ožiljkasto tkivo ), za smanjenje boli i spazma,kod burzitisa i tendinitisa, kod odlaganje kalcija, za zacijeljivanje tkiva, kronični artritis, ekstraartikularni reumatizam, spazama, hematoma mišića, poremećaja simpatičkog živčanog sustava ,otvorenih rana, kronične bolesti perifernih krvnih žila, za zacijeljivanje fraktura.

Ne primjenjuje se na oči, kod osoba sa ugrađenim srčanm stimulatorom, preko trbuha trudnica, trombofebitisa, na testise, kod menstruacije, preko epifiza kosti te ako postoje metali u tijelu.