Iontoforeza PDF Ispis
Fizikalna terapija - Opcenito

Iontoforeza ( grč. Ion – koji se kreće; therapeia – liječenje ) je unošenje lijekova u ionskom stanju u organizam kroz neozlijeđenu kožu ili sluznicu galvanskom strujom. Važno je znati ionsko stanje tvari koje unosimoi .Jouleov zakon kaže da se ispod katode i anode stvara hiperemija, ali se ona dulje zadržava i jače je izražena ispod katode.

 

Lijek koji unosimo može biti u obliku praška, krema, gela i masti. Lijek se postavlja naočišćenu kožu a preko toga filter papir ili sama elektroda. Potrebno je nadzirati tijek aplikacije svakih 3 -5 minuta kako ne bi dođlo do pojave nuspojava kao što su opekline ili galvanski osip. Kad je postupak gotov obavezno treba pregledati kožu.

 

 

Kolika količina lijeka će prodrijeti kroz kožu ovosi o jačini i vremenu protjecaja struje, veličini elektrode.


Što je jakost struje veća i što je čistoća lijeka veća, dulje vrijeme protjecanja struje i veća elektoda, više će lijeka dospijeti u organizam.

 

Unešani lijek dospijeva u kožu i potkožno tkivo do 1mm te se u obliku depoa zadržava  od nekoliko sati do nekoliko dana te se kasnije oslobađa i limfom prenosi cirkulacijom kroz cijelo tijelo. Dijelovanje lijeka pretežno je lokalno.


 

Lijekovi koji se mogu davati putem iontoforeze su najčešće lokalni anestetici salicilati, nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, hidrokortizon, magnezij, kalcij...


 

Iontoforeza ima i neke svoje prednosti jer se lijek može primjeniti ciljanom te ima produženo dijelovanje, izbjegavamo nadražaj na želudac te se zaobilazi krvotok jetre. Međutim postoje i neki nedostatci poput alergije na lijek, lijek nije moguće točno dozirati te je prodiranje lijeka smanjeno kod starijih osoba.

 

Iontoforezu najčešće upotrebljavamo kod ozeblina kožnih i očnih bolesti, vanzglobnog reumatizma kao i kod degenerativnih bolesti zglobova, raumatoidnog artritisa, cirkulacijskih poremećaja, a može se primjeniti i na sluznicu ( usne šupljine i rodnice )

 

Ne smije se primjenjivati kod akutnih ozlijeda kože, krvarenja, nedostatka osjeta, kod ljudi koji imaju metalne implatante u tijelu, bolesnika sa osteosintezom kao i bolesnika sa srčanim stimulatorom.